Manje vjerske zajednice kao akteri religijskih promjena u hrvatskom društvu

• Trajanje: 1. 1. 2007. - 31. 12. 2013.
• Oznaka: 100-1001172-1072

Istraživanja su pokazala da se u Hrvatskoj i ostalim tranzicijskim zemljama odvija proces jačanja tradicionalne crkvene religioznosti, za razliku od utvrđenog trenda općeg pada crkvene religioznosti na Zapadu. Zajednička karakteristika koju tranzicijske zemlje i Hrvatska dijele sa Zapadom jest širenje novih religijskih pokreta i drukčijih oblika i doživljavanja svetog. U Hrvatskoj, osim istraživanja dijela zajednica kršćanske provenijencije provedenog u Zagrebu 1988-1991., manje vjerske zajednice (tradicionalne manje vjerske zajednice, novi religijski pokreti i različiti oblici postmoderne religioznosti i duhovnosti) do sada nisu istraživane. Stoga je ovo istraživanje prvenstveno na njih usmjereno. Cilj je utvrditi kako manje vjerske zajednice kao akteri sudjeluju u procesu religijskih promjena u hrvatskom društvu. Istraživanje polazi od temeljne hipoteze po kojoj su manje vjerske zajednice akteri i indikator religijskih, sociokulturnih i multikulturalnih promjena u Hrvatskoj koje se zbivaju pod utjecajem procesa globalizacije, modernizacije i europske integracije. Unutar osnovnog cilja istražit će se: odnos države i manjih vjerskih zajednica (normativno-stvarno); uzajamni odnos manjih vjerskih zajednica i njihov odnos prema većinskoj religiji; djelovanje pojedinih aktera (medija, intelektualne, religijske i političke elite, nevladinih udruga, laičkih organizacija) na oblikovanje javnoga mnijenja o manjim vjerskim zajednicama; struktura i djelovanje manjih vjerskih zajednica (povijest, organizacija, vjerovanja, praksa, aktivnosti, odnosi unutar zajednice, specifičnosti u odnosu na svjetovno okruženje); tipovi manjinske religioznosti u usporedbi s dominantnim tipom tradicionalne katoličke religioznosti; komparativni podaci o tradicionalnoj religioznosti/duhovnosti u hrvatskim regijama i širem europskom prostoru; povezanost globalnih religijskih i multikulturalnih procesa i identiteta manjih vjerskih zajednica; vezanost njihovoga vjerskog i kulturnog identiteta s hrvatskim kulturnim identitetom. Sistematiziranje prikupljenih podataka omogućit će produbljeni uvid u specifičnosti manjinske tradicionalne i nove religioznosti i duhovnosti, te doprinijeti cjelovitom znanstvenom uvidu u fenomen religije i religioznosti u Hrvatskoj. Uključivanje teorijskih postmodernističkih koncepata u razumijevanje i objašnjenje religijskih promjena te naglasak na kvalitativnim metodama primjerenijima istraživanju malih grupa, prinos su razvoju sociologije religije u Hrvatskoj.

• POPIS PUBLIKACIJA