Obrazovne nejednakosti u srednjoškolskom obrazovanju iz učeničke i nastavničke perspektive

Dr. sc. Saša Puzić, dr. sc. Iris Marušić, dr. sc. Jelena Matić Bojić, dr. sc. Ivana Pikić Jugović i dr. sc. Josip Šabić autori su monografije „Obrazovne nejednakosti u srednjoškolskom obrazovanju iz učeničke i nastavničke perspektive”. Knjiga je objavljena u IDIZ-ovoj Biblioteci ‘Posebna izdanja’.

Cilj istraživanja prikazanog u ovoj monografiji bio je produbiti razumijevanje različitih aspekata obrazovnih nejednakosti u srednjoškolskom obrazovanju iz učeničke i nastavničke perspektive. U tu svrhu prvo su predstavljene neke od teorija važnih za objašnjenje i razumijevanje obrazovnih nejednakosti (teorija kulturne reprodukcije, teorija situiranih očekivanja i vrijednosti, teorija prijetnje stereotipom i model manjinskog stresa), zajedno s pregledom recentnih istraživanja obrazovnih nejednakosti u srednjoškolskom obrazovanju u Hrvatskoj. U drugom dijelu izloženi su rezultati aktualnog kvantitativnog i kvalitativnog istraživanja s učenicima i nastavnicima srednjih škola. Istraživanje je provedeno u 25 srednjih škola iz Grada Zagreba te Krapinsko-zagorske, Međimurske, Varaždinske i Zagrebačke županije. Provedena su anketna istraživanja s učenicima (N=1238) i nastavnicima (N=268), te fokus grupe s učenicima i intervjui s nastavnicima. Rezultati kvantitativnog istraživanja s učenicima pokazuju da su nejednakosti u obrazovnim ishodima i dobrobiti učenika povezani s društvenim porijeklom, vrstom školskog programa, rodom, kao i sa statusom ranjivosti učenika. Razgovori s učenicima upućuju na razmjernu osviještenost nepovoljnog položaja određenih skupina učenika u školi. Nastavnici su, s druge strane, iskazali visoku razinu prihvaćanja i poštivanja vrijednosti jednakosti i sociokulturne različitosti. Kada je riječ o učenicima u nepovoljnom položaju u školi, nastavnici smatraju da siromaštvo i konfliktni odnosi u obitelji, problemi mentalnog zdravlja, invaliditet i zdravstvene poteškoće najviše smanjuju šanse učenika za uspjeh u srednjoj školi. Nasuprot tome, individualna obilježja učenika poput roda, seksualne orijentacije ili etničke pripadnosti znatno manji postotak nastavnika doživljava kao izvor ranjivosti koji može umanjiti obrazovne šanse učenika. Ipak, nastavnici su ukazali i na brojne izazove u radu s učenicima u nepovoljnom položaju, kao i na moguće predrasude samih nastavnika prema ranjivim učenicima u školi. Dobiveni nalazi potvrđuju da je obrazovne nejednakosti potrebno adresirati s obzirom na razlike u obrazovnim ishodima, ali i s obzirom na razlike u dobrobiti učenika. Naglašava se da je takva integralna perspektiva važan preduvjet da škole, u većoj mjeri nego do sada, kompenziraju obrazovne prilike i mogućnosti za pojedince iz različitih skupina u nepovoljnom položaju.

Monografija je nastala temeljem projekta „Tematska mreža Cjeloživotno obrazovanje dostupno svima – TEMCO”. Projekt je sufinanciran sredstvima Europske unije iz Europskog socijalnog fonda i sredstvima Državnog proračuna Republike Hrvatske.

Tekst je u cijelosti dostupan na poveznici.